Predstava je nastala iz zahvalnosti i potrebe za produbljivanjem empatije i razumijevanja, kao posveta književnosti s naših prostora, posveta ženama i našim starima koji su nas pripremali za život. Nastala je iz pokušaja da se nosimo s gubitcima naših bližnjih, sa smrću, a pored toga i iz želje da se određena književnost postavi u scenski prostor i time se potakne ljude da čitaju naše pisce.
Maruška Aras i Lucija Matković pod kapom zadarskog Teatra Verrdi radom na ovoj predstavi razvijaju svoj autorski izraz, te su se iskušale u procesu dramaturgije, režije i produkcije (u nekima od tih područja i po prvi puta). Možda će ovom predstavom potaknuti i druge mlade glumce i glumice da se okušaju u razvijanju vlastitih autorskih izričaja.
Autorski tim:
Scenska izvedba i dramaturgija: Lucija Matković i Maruška Aras
Glazba: Marko Levanić i Ivana Starčević
Tehnička podrška i oblikovanje svjetla: Martin Šatović
U predstavi su korišteni tekstovi iz romana: Nevidljiva žena i druge priče Slavenke Drakulić, Lisica Dubravke Ugrešić, EEG Daše Drndić, Fizika tuge Georgia Gospodinova.